| Ime i prezime: | Alessandro Del Piero |
| Datum rođenja: | 9. sudenoga 1974. |
| Mjesto rođenja: | Conegliano (ITA) |
| Pozicija: | napadaÄ |
| 1991-1993 | Padova | 14 | 1 |
| 1993-2012 | Juventus | 705 | 290 |
| 2012-2014 | Sydney | 48 | 24 |
| 2014- | Delhi Dynamos | - | - |
| 1995-2008 | Italija | 91 | 27 |
Trofeji::
Svjetsko prvenstvo: 2006.
Liga prvaka: 1996.
Serie A: 1995., 1997., 1998., 2002., 2003.
TIM Cup: 1995.
Interkontinentalni kup: 1996.
Europski superkup: 1996.
TIM Supercoppa: 1995., 1997., 2002., 2003.
Serie B: 2007.
Talijanski igraÄ godine: 1998., 2000.
Najbolji strijelac Lige prvaka: 1998.
Prije toÄno 21 godinu Alessandro Del Piero je debitirao za Juventus. Sve ostalo je povijest...
Manchester United ima Giggsa, Milan ima Maldinija, Inter ima Zanettija, Roma ima Tottija… Mogli bismo tako nabrajati sve veće i manje klubove unedogled, no poantu ste vjerojatno shvatili. Gotovo svaki ozbiljniji klub u svojim redovima ima starosjedioca koji je Äitavu ili veliku većinu svoje karijere proveo na nogometnom ognjiÅ¡tu, u krilu sredine koja ga je odgojila kao igraÄa. Takve senatore u svlaÄionici možemo nabrojati na prste jedne ruke, jer danas su u modi legionari, europsko nogometno tržiÅ¡te poÄiva na ono hvaljenom principu „slobodnog kretanja radne snage“…
Ako Gigiju Buffonu ne oduzmete Å¡est gotovo već zaboravljenih sezona u Parmi (1995.-2001.) Juventus ima samo jednog poglavicu. Gospodin „trequartista“, desetka svih desetki, hodajuća legenda koja s tim atributom živi već dugi niz godina. I Äini se kao da ne stari, da se bioloÅ¡ki sat Alessandra Del Piera pokvario i poÄeo ići unatrag. ZakoraÄio je već u 40. godinu života, a igra s većom djetinjom radošću od nekih igraÄa koji joÅ¡ ni nisu iskusili Äari seniorskog nogometa.
U svojoj posljednjoj sezoni u Juventusu, Del Piero je osvojio svoj 6. (ili 8.) naslov prvaka Italije. Tko bi se tome nadao kojih 6 godina prije tog kada su zbog Luciana Moggija izbaÄeni u drugu ligu? Stara Dama opet je Å¡armantna, a Del Piero, koji nikad nije ni pomiÅ¡ljao na napuÅ¡tanje tonućeg broda, bio je tu cijelo vrijeme. Igrao je i te 2012. u sezoni „prvog povratniÄkog naslova“. Juventus je te sezone prvi put zasjeo na Äelo tablice u 11. kolu nakon pobjede nad Palermom, Alex je bio rezerva, uÅ¡ao je zadnjih 10 minuta i po obiÄaju bio rastrÄan i angažiran.
Džentlmenski nogomet
„Ova je pobjeda novi važan korak u naÅ¡oj sezoni. Novi pozitivan trenutak. Moramo razmiÅ¡ljati kao da joÅ¡ niÅ¡ta nismo uÄinili, igrati s jednakom strašću kao Å¡to smo juÄer igrali“, napisao je Del Piero nakon utakmice na svojoj internatskoj stranici.
Ta „jednaka strast“ obilježila mu je karijeru. Bilo da je u pitanju finale Lige prvaka (igrao ga je 1996., 1997., 1998. i 2003.), Svjetskog prvenstva (2006.), Europskog prvenstva (2000.) ili opterećujuće trÄkaranje po provincijama Serie B, kapetan Juventusa nikad nije „tankirao“. Pele ga nije bez razloga uvrstio na svoj popis najvećih živućih nogometaÅ¡a. Del Piero, kao nekoć najbolje plaćen igraÄ svijeta, prije nego je se tržiÅ¡te igraÄa rascvalo u Å panjolskoj i Engleskoj, nije bio samo simbol džentlmenskog, aristokratskog nogometa, nego i dominacije koja je Juveu donijela sedam prvenstvenih titula. Dvije su im kasnije oduzete zbog afere Calciopoli, ali nitko nije zaboravio njegov doprinos i tim kampanjama. NavijaÄi Juventusa ga obožavaju, navijaÄi najljućih rivala izuzetno poÅ¡tuju, ne samo zbog famoznog naÄina proslave golova koji ga je uÄinio brendom, nego zbog krajnje pozitivnog karaktera.
Obiteljski Äovjek
Na listama najpopularnijih talijanskih sportaÅ¡a, Del Piero uvijek zauzima mjesta prvi vrhu. Poznati je dobrotvor zbog Äega je dobivao viÅ¡estruka odlikovanja, a suigraÄi će prstom pokazivati na njega kao najduhovitiju osobu u momÄadi. Zbog toga je Äest gost TV-emisija, a jedu takvu zabavnu je, u koprodukciji s Tottijem, Nestom i Buffonom, i sam radio. Ljubitelj je glazbe, magnet za sponzore, obiteljski Äovjek i otac troje djece…
Neki navijaÄi Juventusa su se bojali kako će izgledati Stara Dama nakon njegovo odlaska iz kluba, bojali su se „talijanskog sindroma“. Jer, kad se Del Piero, zajedno sa joÅ¡ nekim igraÄima, povukao iz reprezentacije, uslijedio je kolaps koji je kulminirao katastrofom na SP-u u Južnoj Africi. Ipak, to se nije dogodilo te je Juventus nastavio sa joÅ¡ uvjerljivijom dominacijom talijanskim nogometnim terenima.
Australija, Indija...
Nakon Juventusa, Del Piero je otiÅ¡ao u Sydney, zatim u indijski Delhi Dynamos FC gdje sudjeluje kao promotor nogometa Å¡to dodatno pokazuje njegovu nogometnu veliÄinu.
Kada je odlazio iz Juventusa ispred svega mu je bilo važno da je odlazi zbog nekih nesuglasica ili neispunjenih zahtijeva. Jednostavno, osjetio je da na zalasku karijere želi osjetiti neÅ¡to drugaÄije.
„Moju povezanost s Torinom nikad nije niÅ¡ta poremetilo. Juve i ja zajedno samo rasli. Tijekom godina smo nauÄili smijati se i uživati. U Torinu sam proveo pola života, ostvario sve svoje uspjehe i za njega ću uvijek biti vezan!“
Juventus i Alessandro. PriÄa koja je zavrÅ¡ila samo na papiru.
