Portugal bez pravog napadaÄa joÅ¡ od Eusebia!?!
Na neto zavrÅ¡enom europskom prvenstvu pozicija isturenog napadaÄa na velike probleme je stavljala izbornika Benta. Prvi izbor Helder Postiga se pokazao nedovoljno kvalitetnom opcijom za tu ulogu, ali niti Almeida - njegova prva zamjena nije upotpunio minimalna oÄekivanja. IgraÄki odliÄno zaokružen sastav na svim pozicijama ponovno je ostao bez velikog trofeja, a kao najveći nedostatak sportski struÄnjaci su joÅ¡ jednom naglaÅ¡avali nedostatak prave ''devetke'' u ekipi, pozicije na kojoj nemaju rjeÅ¡enja joÅ¡ od Eusebia. Koliko je to istina, a koliko posljedica odliÄnih igara legendarnog napadaÄa koji postavlja prevelike izazove za svakog budućeg nasljednike broj 9 u dresu reprezentacije? OdluÄio sam malo istražiti ovaj mit, vidjeti ima li u tome koliko istine.
Eusebio da Silva Ferreira (1960 - 1974)Mislim da je fer poÄeti od srediÅ¡njeg imena cijele priÄe. Eusebio da Silva Ferreira roÄ‘en je za vrijeme drugog svijetskog rata u obitelji sa devetero braće i sestara u siromaÅ¡nom Lourenco Marquesu, glavnom gradu Mozambika – tadaÅ¡nje portugalske kolonije. Imao je 16 kad ga je otkrio skaut Benfice; iako je Eusebio bio Älan Sportinga, lokalne filijale portugalskog velikana agent ga je nagovorio da dalek put u Portugal. Nakon uspjeÅ¡no izvrÅ¡enog ''Å¡verca'' dobio je priliku u Benfici. Već tada krasile su ga izvanredne fiziÄke predispozicije i iako nije pretjerano razumio europski nogomet trener je imao vjere u njega, te je ubrzo poÄeo igrati i za senorsku momÄad. Već s 19 je debitirao za Benficu, a iste godine iz za reprezentaciju Portugala. Benfica je u to vrijeme imala najbolju generaciju u svojoj povijesti gdje je Eusebio bio peti Afrikanac, osim njega imali su vratara Costu Perreiru, srednjake Maria Coulunu i Joaquima Santanu te napadaÄa Jose Aguasa. Taj kostur Äinio je ponajbolju momÄad u europi, već 1962. su stigli do Kupa prvaka, a joÅ¡ tri puta su se naÅ¡li u finalu istog.
Zahvaljujući sjajnoj generaciji Portugal je 1966. je u Englesku na natjecanje otišao kao jedan od favorita, na prvenstvu po kojem će
Eusebio* vjerojatno ostati zapamćen u povijesti. Najvažniji razlog za to je utakmica s Sjevernom Korejom u fazi ispadanja. Sjeverna Koreja je u prvoj fazi izbacila Talijane, a poslije pola sata utakmice i protiv Portugala su vodili sa 3:0. No, Eusebio je imao druge planove. Do poluvremena je vratio Portugalcima nadu, a u prvih 11 minuta drugog poluvremena je zabio joÅ¡ dva, da bi Jose Augusto do kraja zabio i odluÄujući treći za konaÄnih 5:3. U polufinalu je bolji bio domaćin Engleska – Bobby Charlton je dominirao terenom i iako je Eusebio ponovno zabio jedan to nije bilo dovoljno za prolazak u finale, ali treće mjesto je i danas ostalo najbolji rezultat Portugala na svjetskim prvenstvima, a Eusebio se utjeÅ¡io i titulom najboljeg strijelca sa devet pogodaka.
*odradio sam njegov fm profil kako bi bliže doÄarao o kakvom igraÄu je rijeÄ. Ocjene su naravno dosta moj dojam, koji baziram prema viÄ‘enom, proÄitanom te profilnim i ocjenama danaÅ¡njih igraÄa sliÄnih karakteristika. Igra se je promjenila, ali obrasci su ostali manje-viÅ¡e isti. Eusebio je Samuel Eto'o na steroidima minus taktiÄka potkovanost koju je rijetko koji tadaÅ¡nji igraÄ posjedovao, pogotovo napadaÄ koji je karijeru izgradio na fizikalijma i snazi – takvi i danas rijetko imaju taktiÄku potkovanostTadaÅ¡nji portugalski trener Otto Gloria nije davao pretjeranu birgu taktiÄkoj pripremi utakmica, uostalom kao ni većina njegovih sunarodnjaka tog doba. Portugal je igrao u 4-2-4 formaciji koja je svoje nade bazirala na Eusebiu koji je igrao navalnu spojku iza leÄ‘a visokog centarfora Jose Torresa. ZapoÄinjao bi akcije iz dubine koristeći dribling i brzinu: malo tko je mogao ići u korak s njim – trÄao je 100 m za 10.8 sekundi. Na krilima su bili omaleni dribleri Jose Augusto – tepali su mu da je portugalski Garrincha i lijevo omaleni Antonio Simoes sa svojih tek 158 cm visine. Oni su nabaÄajima tražili Torresa koji je Äesto spuÅ¡tao lopte dajući povratne lopte Eusebiu na udarac. Stabilnost momÄadi davao je all rounder fantastiÄnih dodavaÄkih sposobnosti – Mario Coluna, joÅ¡ jedna legenda Benfice, dok se obrana bazirala na tada klasiÄnim sporim ali u duelu jakim stoperima, te defanzivno postavljenim bekovima.
Dugo razdoblje prosjeÄnostiOproÅ¡taj Eusebia njegove generacije poÄetkom 70-ih donosi krizu portugalskom nogometu. Neuspjesi u kvalifikacijama udaljili su ih od velikih natjecanja sljedećih deset godina. Tek dolaskom nove generacije poÄetkom 80-ih Portugal se uspjeva kvalificirati za Euro 1984. u Francuskoj. Tijekom suÅ¡nog razdoblja no 9 nacionalne selekcije bilo je Nene ''The Man Who Never Got His Shorts Dirty'' – nadimak je dobio zbog odliÄne igre bez lopte i snalaženja u prostoru. Nikada nije bio pretjerano vjeÅ¡t s loptom u nogama, ali se zbog inteligentnog postavljanja Äesto nalazio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ostat će zapamćen kao igraÄ s najviÅ¡e nastupa u dresu Benfice, te njen treći strijelac u povijesti.
Na Euro Portugal je stigao bez velikih oÄekivanja, ali otiÅ¡li su trećim mjestom. Skupina je bila tijesna, na kraju je veteran; 35-godiÅ¡nji Nene presudio Rumunjskoj za pobjedu 1-0 i prolaz skupine, a u polufinalu su na produžetke ispali od domaćina Francuske. U porazu 3-2 dvostruki strijelac je bio Rui Jordão. Za Sporting će ostati zapamćen kao jedan od najvećih sa 140 postignutih golova u 207 utakmica. Igre na Euru bile su vrhunac naturaliziranog Angolca koji je brzim prvim korakom stvarao prednost u odnosu na protivniÄke braniÄe. Tip igraÄa poput Obafemi Martinsa sa neÅ¡to krhkijom graÄ‘om.Ista generacija uspjela se kvalificirati i na sljedeće svjetsko prvenstvo u Meksiku, ali tamo nisu ostvarili zapažen rezultat.
To će se pokazati najvećim uspjehom sve do zlatne generacije portugalskog nogometa. Kvalifikacije su postale preteÅ¡ke za ovu talentom oskudnu selekciju. Redom su zavrÅ¡avali korak predaleko iza Nizozemaca, Å vicaraca, ÄŒehoslovaÄke i Italije. U tom razdoblju nije ni bilo ''devetki'' koje su iskakale iz prosjeÄnosti.
Zlatna generacijaPoslije dugih godina prosjeÄnosti i sporadiÄnih uloga na svjetskoj sceni, uzastopnim osvajanjem svjetskog prvenstva za mlade 1989. i 1991. oÄekivanja su narasla. Generacija predvoÄ‘ena Luisom Figom i Rui Costom trebala je iznjedriti standardne seniore koji će barem osigurati redovito sudjelovanje na velikim natjecanjima, ako ne i viÅ¡e poÅ¡to se vrlo brzo vidjelo da se u Figu i Costi krije vanserijski potencijal. Tranzicija iz mladih u seniore je iÅ¡la jako sporo; sazrijevanje generacije donijelo je tek 1996. prve rezultate plasmonom na Euro u Engleskoj. Iako su tamo proÅ¡li skupinu poslije pobjede nad Hrvatskom u zadnjem kolu skupine bilo je jasno da tu joÅ¡ ima prostora za nepredak, da to joÅ¡ nije dovoljno. Na sljedećim kvalifikacijama Portugal ponovno ostaje bez plasmana, ali Euro 2000. U Belgiji i Nizozemskoj napokon donosi potvrdu kvalitete. Pobjede protiv velikana Engleske i NjemaÄke u skupini donijele su im prvo mjesto u skupini. Turska je pala u Äetvrtfinalu, ali Francuska je u 120 minuta bila bolja. U napadu nije imao kvalitetu na razini Figa i Rui Coste, Joao Pinto i iznenaÄ‘enje turnira Nuno Gomes su pružili odliÄnu potporu veznoj liniji. Nuno Gomes je izrastao u iznenaÄ‘enje turnira, Å¡to mu je donijelo uskoro i transfer u Fiorentinu gdje je doveden kao zamjena za Batistutu. Tip igraÄa koji može jako dobro odigrati leÄ‘ima okrenut golu u kombinaciji sa odliÄnim snalaženjem u Å¡esnaestercu bio je dovoljan da kreativna vezna linija to iskoristi i od njega napravi trećeg strijelca prvenstva sa Äetiri gola na turniru.
Iako je svjetsko prvenstvo u istoÄnoj Aziji donijelo razoÄaranje, javnost je isÄekivala domaćinstvo na Euru 2004. Sada je srediÅ¡nja napadaÄka figura iskoÄio je Pauleta, dok je Gomes ovog puta ostao u drugom planu. KlasiÄni poacher beskoristan u gradnji napada, ali u svakom trenutku spreman iskoristiti malu nepažnju obrani i zabiti. Jedino Å¡to je nedostajalo njegovoj karijeri je angažman u nekom većem klubu koji bi mu dodatno povećao vrijednosti i uÄvrstio mjesto u povijesti kao onom 'do Eusebia'. Portugal je na tom turniru imao sve, od stabilne obrane, trkaÄa i kreativaca u sredini do produktivnog napadaÄa. MeÄ‘utim to je bilo dovoljno za finale, ali ne za naslov. GrÄka je odliÄnim cijelim turnirom, na kraju i tom zadnjom utakmicom bila prevelik izazov, te je zlatna generacija ostala bez velikog trofeja.
Luis Felipe Scolari, brazilski struÄnjak doveden je baÅ¡ zbog Eura 2004. kako bi generaciju odveo do naslova. Srebro se uglavnom poÄne cijeniti u ovakvim sluÄajevima poslije nekog vremena i ovaj uspjeh Portugala je velika stvar. On je favorizirao 4-3-3 sustav sa dva zadnja vezna, srediÅ¡njim playmkerom Decom, brzim krilima i naprijed isturenim Pauletom. Desno je viÅ¡ak po desnoj strani donosio ofanzivni Miguel.
Posljednji pokuÅ¡aj zlatna generacija je imala 2006. kada je u polufinalu bolja ponovno bila Francuska. Iza ovog prvenstva smjenom generacija, Portugal je i dalje ostao meÄ‘u najboljima na kontinentu, ali od odlaska Paulete pozicija napadaÄa ostajala je osjetljivo podruÄje. Gomes je neko vrijeme bio prvi izbor iako već u veteranskim godinama. Od ostalih tu su se izmjenjivali naturalizirani Brazilac Liedson, Helder Postiga i Carlos Almeida. Niti jedan dovoljno dobar za reprezentaciju koja polufinale velikog natjecanja smatra svojim minimalnim ciljem.
BudućnostTrenutno iz omladinskih pogona i mladih napadaÄa iskaÄe jedino ime dvadesetogodiÅ¡njeg Nelsona Oliveire. Veliki talant Benfice za koju je dosad upisao 12 nastupa imao je rolu i na nedavno zavrÅ¡enom europskom prvenstvu. Paulo Bneto ga je koristio kao prvu zamjenu u svim utakmicama, gdje je davao jako dobar dojam te se s pravom oÄekuje od njega da bude prvi napadaÄ na sljedećem velikom natjecanju. Oliveira se jako dobro snalazi unutar Å¡esnaesterca, ima solidnu kontrolu lopte, a tu joÅ¡ uvijek ima puno potencijala i stvari na kojima može raditi. Za oÄekivati je da će razviti igru leÄ‘ima, obzirom na fiziÄku konstituciju ne igru tipiÄnog visokog napadaÄa, već igraÄa koji može zadržati loptu te inteligentnim kretanjima otvoriti prostor unutar obrane, te proigrati suigraÄe. Ako uspije u ovom, te na to nadogradi mirnoću u zavrÅ¡nici koja se oÄekuje od svakog napadaÄa, Nelson Oliveira bi mogao biti sljedeća velika stvar za Portugal.
ZakljuÄakPoslije podsjećanja na Eusebia i generacije poslije njega, zakljuÄak je da mit ne drži vodu. Portugal od Eusebia do zlatne generacije krajem 90-ih bio je tek prosjeÄna europska momÄad, a Pauleta kojem se zamjera nedovoljna angažiranost u nacionalnom dresu iako ima skor od 47 golova u 88 utakmica Å¡to ga Äini najboljim strijelcem reprezentacije u povijesti, je sigurno i meÄ‘u top 10 igraÄa u nacionalnoj selekciji. Nedostatak napadaÄa od Eusebia će vjerojatno ostati zgodna izreka novinara kako bi pritom trenutnom problemu dali neÅ¡to veće (po mogućnosti epske) razmjere, ali i Pauleta, pa i Nuno Gomes su jako dobri igraÄi koji su u najboljim godinama bili nositelji reprezentacije na velikim natjecanjima.
