Kakav početak, da imam vremena sastavio bi strašnu karijeru. Znači krećem sa Anzhijem, malim klubom osnovanim 1991. U prvu ligu ulaze 2001. i odmah osvajaju 4. mjesto, a kvalifikacijama za Cup UEFA ispadaju od Rangersa. Iduće godine igraju u finalu ruskog kupa, a 2002. ponovno ispadaju u drugu ligu u kojoj su bili sve do 2009. kada se opet vraćaju u najelitnije društvo. Klub iz Makhachkale, gradića na kaspijskoj obali, igra na stadionu zvanom Dinamo koji može primiti tek nešto manje od 16 tisuća gledatelja. U siječnju ove godine klub preuzima milijunaš Suleyman Kerimov i odmah dovode par vrhunskih pojačanja. Naravno, ova najnovija događanja nisu se reflektirala u FM-u.
Krećem sa novim 11.3. patchom, preko editora dodajem Roberta Carlosa i Diega Tardellija, ali radim i ogromnu grešku zaboravivši dodati strašnog Mbarka Boussoufu iz Anderlechta koji bi mi sigurno puno pomogao.
Što se tiče transfera, sve sami Južnoamerikanci, ali mislim da sam lijepo osvježio i pojačao ekipu za 5 milja... Kako sam brzopleto krenuo nisam baš ni obraćao pažnju na pravila lige. Prijateljske smo odlično odigrali, ali s početkom lige došli su problemi. Naime u prvih 11 moram imati barem 5 domaćih igrača. A i da sam prije primijetio, teško bi i uspio dovući kojeg kvalitetnog Rusa s obzirom na moje apetite. Iako su nam mediji predviđali grčevitu borbu za opstanak rekao sam upravi da mogu izboriti Europu.
Nakon odličnog otvaranja prvenstva s 3:0 protiv Kubana uslijedile su 4 partije bez pobjede. Protiv Rubina smo se dobro držali, ali nismo uspjeli, dok nas je Dinamo lagano rješio za razliku od prijateljske utakmice.
I tada kreće velika serija, najprije 4:1 protiv Rostova, pa McGeady spašava Spartak u 91. minuti... U sljedećih 5 utakmica gazimo sve redom i zabijamo čak 22 pogotka. No onda kreće loša serija, 7 slabih partija gdje nas je pregazio Zenit s 5:0, ali uspjeli smo izvući pobjedu protiv CSKA i bod protiv Rubina. Kako se pokazalo već, igramo toplo-hladno, čas rasturamo, čas na gaze... Sama završnica sezone je bila strašna, 5 velikih pobjeda, među kojima i opet protiv direktnog konkurenta CSKA te Zenita koji je već osigurao naslov.
Što reći na kraju? Luda stvarno ova ruska liga, 5-6 vrhunskih klubova na vrhu, ali svako može dobit svakoga. Iako smo nekoliko dosta minuta zadnjeg kola bili već u Ligi prvaka, Dinamo je zabio gol protiv Krylje, a mi smo završili 4. I to ni manje ni više nego s jednakim brojem bodova kao drugoplasirani i trećeplasirani. Imali smo i bolju gol razliku, zabili daleko najviše golova u ligi, ali to nije bilo dovoljno, Dinamo i Rubin bili su bolji u međusobnim dvobojima, a nas dogodine čeka Europa liga.
U ruskom kupu ispali smo odmah u 1. rundi, nisam imao ambicija u tom natjecanju. Čeka nas težak posao iduće godine, trebali bi se pojačati još i za Europu, ali ne znam baš koliko ćemo para od uprave dobiti, imam Roberta Carlosa s plaćom od 87 tisuća funti tjedna, a prosječna mi je manja od 10k. Za kraj evo malo statistike i najboljih igrača, moram spomenuti i genijalnog kolumbijskog vratara Viafaru koji je zabio i 3 strašna slobodnjaka, a što uopće reći za četvorku Jucilei - Milano - Marquinhos - Tardelli
