Ruska Prem'er Division sigurno je jedna od podcjenjenijih nogometnih natjecanja današnjice. Malo tko ovu ligu shvaća ozbiljno i malo tko u njoj vidi jedno od najboljih liga svijeta, što ona svakako jeste. Ogromna ulaganja države Rusije, ruske nogometne federacije i lokalnih tajkuna i korporacija doveli su ovu ligu do pravog malog raja na zemlji. Sigurno se pitate kako zemlju od 17,098,242 km2 možemo nazvati malim rajom... Uzmemo li u obzir činjenicu da u ovoj zemlji nogomet postoji samo u europskom dijelu države onda ta usporedba i nije promašena.
Rapidni napredak ruskog nogometa u Europi
Kako je Zenit uništio timski duh nepromišljenim transferima
Suša trofeja kod velikana iz Moskve
Što se događa sa najvećim potencijalom domaćeg nogometa?
Počeci nogometne lige u Rusiji sežu još do davne 1936. godine kada je ova zemlja bila u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Tada je prvenstvo bilo podjeljeno na dva dijela (proljeće i jesen), a prve naslove osvojili su moskovski klubovi, Dinamo (proljeće) i Spartak (jesen). Za vrijeme komunizma ruski klubovi su dominirali bivšom državom osvojivši 34 naslova od ukupno 54 odigranih sezona. Ukrajincima je pripalo 16 dok su ostala 4 naslova podjelili gruzijski (Dinamo Tbilsi, 2) te armenski (Ararat Yerevan) i bjeloruski (Dinamo Minsk) klubovi.
Spartak, Dinamo i CSKA apsolutno su dominirali prvenstvom bivše države (zajedno osvojili 30 naslova), a Spartak je raspadom SSSR-a nanizao 9 naslova u prvih 10 sezona i tu stao. Zadnji naslov bilježe prije 13 godina, no i danas u uvjerljivo najuspješnija ekipa Rusije gledamo li samo novije doba. Slijedi ih CSKA sa 4 naslova te Zenit sa 3, a Dinamo kao da se izgubio dolaskom demokracije te bilježe tek jedno drugo i četiri treća mjesta uz osvojen kup 1995. godine.
Igrač sa najviše nastupa u ruskoj Prem'er ligi je veznjak Sergey Semak (456) koji je najveći dio svoje karijere proveo igrajući za CSKA Mosku od 1994. do 2004. iako da svi dobro znamo iz razdoblja dok je igrao za Zenit iz St. Petersburga. Samo 4 nastupa iza njega je Dmitri Loskov koji se, kao i Semak, umirovio na kraju prošle sezone. Najbolji strijelac lige zanimljivo nije napadač već veznjak, a ime mu je Oleg Veretennikov (143). Još jedna zanimljivost vezana za njega je da nikada nije zaigrao u nekom velikom ruskom klubu već je najbolje dane karijere preveo igrajući za Rotor iz Volgograda, a za reprezentaciju je nastupio samo 4 puta. Ipak, njegov rekord bi uskoro mogao biti skinut budući da je na drugom mjesto, sa samo 14 golova manje, Aleksandr Kerzhakov pred kojime je još sigurno 2-3 godine igranja na vrhunskom nivou.
Ruska liga trenutačno je sedma po UEFA-inom koeficijentu. Ispred njih su Francuska, Portugal i Italija, a iza Nizozemska, Ukrajina i Grčka. To im donosi 2 mjesta u Ligi prvaka te 4 u Europskoj ligi. U takvom poretku Rusi gledaju prema naprijed te bi sigurno već napredovali na 6. mjesto da Francuzi nisu dobili jakog euro predstavnika slijevanjem arapskog novca u PSG, a dodatna otežavajuća okolnost je i ruski novac u Monacu. Francuzi će zbog toga sigurno vratiti TOP5 poziciju, a Rusiji ostaje da lovi Portugal i nada se da će se produžiti kriza u Italiji.
Ruski nogomet sigurno ide uzlaznom putanjom. Vrlo dobro kotiraju u klupskom nogometu, a reprezentacija sprema ekipu kojoj će vrhunac biti Svjetsko prvenstvo 2018. na domaćem tlu. Ruska država i ruski klubovi puni su novca te im je to glavni adut u privlačenju stranih zvijezda u domaće klubove pa nije ni čudo da na ruskim terenima igraju Hulk, Lass Diarra, Yann M'Vila te ostala vrlo impresivna imena svjetskog nogometa. Ono što do sada još uvijek nisu uspjeli dobiti su jaka trenerska imena. Danas se samo Zenit može pohvaliti da ima jako i zvučno trenersko ime u liku Luciana Spallettija, a prije financijskog rasula time se mogao pohvaliti još jedino Anzhi dok ih je trenirao Guus Hiddink.
Ruska liga je svakako poslastica za sve ljubitelje FM-a, a da bi se bolje upoznali sa klubovima i igračima koji se loptaju po terenima Rusije posjetite sljedeća dva linka:
