Ponekad slavljeni kao najveći heroji, ponekad osramoćeni kao izdajice i 'rupe'; nerijetko je samo jedan potez dovoljan da prijeđu iz jedne u drugu krajnost. Golmani zaista jesu posebna sorta.
Vratari su osuÄ‘eni na to da budu neka vrsta nogometnih izopćenika, autsajdera. Za njih vrijede posve druga pravila nego za ostale igraÄe na terenu; obiÄno su najviÅ¡e primjećeni kad njihova momÄad igra loÅ¡e, a gotovo neprimjetni kad briljira. No to je takoÄ‘er i jedan od mogućih razloga zaÅ¡to su i oni sami vrlo Äesto osobenjaci – od introvertiranih vjerskih fanatika do ludo samouvjerenih tipova i intelektualaca u kopaÄkama. MeÄ‘u nekoliko vrhunskih vratara s podruÄja Hrvatske i bivÅ¡e Jugoslavije (Franjo Glaser, Milutin Å oÅ¡kić, Ivan Katalinić, Stevan Stojanović) Vladimir Beara ipak zauzima posebno mjesto kao jedan od najboljih europskih golmana svih vremena. Najveće priznanje dao mu je upravo Lev Yashin koji je primajući nagradu za najboljeg europskog igraÄa 1963. inzistirao da nagrada pripadne Beari. Iako Bearina reputacija nikad nije bila na razini njegove, u Engleskoj je stekao kultni status poslije reprezentativne utakmice na Highburyju 1950. kad se iskazao nizom nevjerojatnih obrana u susretu koji je zavrÅ¡io 2:2. No nije impresionirao samo atletskim sposobnostima i refleksima; u njegovom branjenju bilo je gracioznosti i veliÄanstvenosti.
Veliki Vladimir je roÄ‘en 26. kolovoza 1928. u selu Zelovo kod Muća u Dalmatinskoj zagori. Karijeru je zapoÄeo u splitskom Hajduku gdje ga je trenirao barba Luka Kaliterna koristeći, izmeÄ‘u ostalog, i bejzbolske loptice. S obzirom da je neko vrijeme uÄio i balet, brzo su mu priÅ¡ili i nadimak Baletan s ÄeliÄnim rukama. Uz Franu MatoÅ¡ića i Bernarda Vukasa, bio je glavni igraÄ Å¡ampionske generacije Hajduka iz sredine proÅ¡log stoljeća kad su bijeli u razdoblju od 1950. do 1955. osvojili tri državna prvenstva. Uvijek je odavao dojam opuÅ¡tenosti na gol liniji, vjerujući viÅ¡e svojim sposobnostima nego ikakvoj mehaniÄki nauÄenoj tehnici. ÄŒak je izbjegavao postavljenje živog zida kod slobodnih udaraca: "Nekako mi se uvijek Äinilo lakÅ¡e kad mogu gledati igraÄa u oÄi", izjavio je Beara.
„Za mene je najbolji vratar Vladimir Beara“
Izjava Leva Yashina prilikom primanja nagrade za najboljeg vratara 1963. godine
ÄŒovjek od gume sigurno bi imao Å¡toÅ¡ta za dodati na tezu da su golmani u osnovi izopćenici i autsajderi kojima se rijetko vjeruje. "Å to sam bolje igrao, to je veća hajka bila. ÄŒak su i dica ganjajući krpenjaÄu vikala "poÅ¡to kila bearetine?!". IgraÄi su izmiÅ¡ljali viceve i uvrede na moj raÄun joÅ¡ u juniorima." Iz uprave su ga optuživali da je "prodavao" utakmice, nekoliko ga puta kažnjavali (tijekom suspenzija je i poÄeo vježbati balet, pa je tako i nastupio u izvedbi 'Ere s onoga svijeta' u splitskom HNK-u). A kad se pobunio, rekli su mu: '"Ne tribaÅ¡ nam ti, imamo mi Beara koliko hoćeÅ¡". Naposljetku je pokupio stvari i otiÅ¡ao u Beograd.
Pritom je izbio veliki skandal o kojem se dugo govorilo, a Vladimir je sa Zvezdom osvojio joÅ¡ Äetiri prvenstva Jugoslavije i dva kupa. Karijeru je okonÄao u NjemaÄkoj braneći za Alemanniju Aachen i Viktoriju Köln. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 59 utakmica meÄ‘u kojima su i tri svjetska prvenstva: u Brazilu 1950., u Å vicarskoj 1954. i Å vedskoj 1958. Nastupio je i na Olimpijadi u Helsinkiju 1952. gdje je osvojio srebrenu medalju, a u finalu je i obranio penal Ferencu Puskásu koji je predvodio maÄ‘arsku laku konjicu. Godine 1953. zaigrao je za FIFA-inu reprezentaciju ostatka Europe protiv Engleske. KonaÄni rezultat utakmice, koja se igrala na Wembleyu, je bio 4:4, ali Beara je branio samo jedno poluvrijeme i primio jedan pogodak.
„Što sam bolje igrao, to je veća hajka bila. ÄŒak su i dica ganjajući krpenjaÄu vikala poÅ¡to kila bearetine?!“
Postoji epizoda u Bearinoj karijeri o kojoj većina ljudi kod nas zna vrlo malo ili niÅ¡ta, a to je njegov trenerski rad s kamerunskom reprezentacijom sedamdesetih godina proÅ¡log stoljeća. Naime, Beara je imao presudan utjecaj u ustoliÄenju nove generacije igraÄa koji su se kasnije (najprije na SP-u 1982.) impresivno predstavili na velikoj sceni. Jedno od njegovih otkrića bio je i legendarni Roger Milla, ali najznaÄaniji je njegov rad s kamerunskim golmanima Thomasom N'Konom i Josephom-Antoineom Bellom, koji su u osamdesetima postali klase u Europi. I naravno da ih je Beara joÅ¡ kao mladiće nudio Hajduku, ali samo su se nasmijali na njegove prijedloge.
"Moje je vrijeme bilo vrijeme romantiÄnog nogometa, taktika joÅ¡ nije bila pojela nogomet. Tek je stil igre prikazan na SP-ima 1962. i 1966. zapoÄeo novu nogometnu eru u kojoj lopta viÅ¡e nije bila najvažnija stvar u igri. No neke stvari nisu se promijenile. Dobar golman joÅ¡ uvijek mora biti dosta sliÄan onome iz mojeg doba, mora imati hrabrost i samopouzdanje".
I tijekom igraÄke karijere Beara je bio viÅ¡e cijenjen vani nego kod kuće – dok su mu u Splitu govorili da ga ne trebaju, on je igrao za reprezentaciju svijeta. U svijetu joÅ¡ uvijek piÅ¡u hvalospjeve o njemu, a kod nas ga se malo tko sjeti, iako je živ i u Splitu – gradu koji ga je prezreo, te bi sigurno imao puno toga za reći. Bi li bilo drugaÄije da nije golman?
„Dobar golman joÅ¡ uvijek mora biti dosta sliÄan onome iz mojeg doba, mora imati hrabrost i samopouzdanje.“
 Rekonstrukcija Beare u FM-u | 
| Ime i prezime: | Vladimir Beara | | Datum rođenja: | 26. kolovoza 1928. | | Mjesto rođenja: | Zelovo, Hrvatska | | Pozicija: | Vratar |
| 1947–1955 | Hajduk Split | 136 | 0 | | 1955–1960 | Crvena Zvezda | 83 | 0 | | 1960–1963 | Alemannia Aachen | 23 | 0 | | 1963–1964 | Viktoria Köln | 23 | 0 | | 1950–1959 | Jugoslavija | 59 | 0 |
| 1964–1966 | Freiburger FC | | 1966–1967 | Fortuna Sittard | | 1967–1968 | NK Rijeka | | 1969–1970 | Fortuna Köln | | 1970–1972 | Hajduk Split (pomoćni trener) | | 1973–1975 | Kamerun | | 1979 | First Vienna | | 1980–1981 | RNK Split | | 1986–1987 | BŠK Zmaj Blato |
„Moje je vrijeme bilo vrijeme romantiÄnog nogometa, taktika joÅ¡ nije bila pojela nogomet.“
|
