Da se vratimo temi...
Ima nekih PPM-ova koji izgledaju vrlo zanimljivo u teoriji, no njihova primjena u samoj igri donosi upitne rezultate. Igrač s određenim PPM-om stalno i uporno forsira taj PPM i tako čini svoju igru vrlo predvidljivom, a samim tim ignorira puno bolje opcije koje mu se otvaraju na terenu. To se zna događati s runs with ball down left/right, cuts inside, hugs touchline, uz naravno ultimativno smeće ove igre: shoots from distance.
S druge strane, to forsiranje PPM-a ponekad dobro dođe zbog kroz prizmu nekih manjkavosti match enginea. Tako npr. završavanje akcija 1 na 1 postaje bolno iritantno ako vam igrač nema places shots, likes to round keeper, likes to lob keeper ili neku kombinaciju njih. Isto tako, jedan playmaker s dictates tempo i tries killer balls often naglo povećava svoju produktivnost. Kad utrenirate krila i napadače na plays one-twos dobijete rapsodiju nogometa.
Kad se ukupno pogleda, mislim da PPM ipak malo previše definira igru igrača. Ipak je to Preferred Player Move, a ne "obligatory" ili "constant" player move. Međutim, na nama je da u takvoj situaciji izvučemo što se više da.