Grci su ostvarili vjerojatno najveće iznenađenje u nogometnoj povjesti. U nogometu se naravno stalno ponavljaju iznenađujuće utakmice i porazi favorita u nekim utakmicama zbog takvog spleta okolnosti. SAD 1-0 Engleska 1950. Senegal 1-0 Francuska 2002. Te stvari se događaju; iznenađenja su stalno pristuna u nogometu jer je to igra s malim brojem pogodaka, a dominacija ne rezultira uvijek i golovima.
Ali nikad ranije takav jedan autsajder nije osvojio neko važno međunarodno natjecanje. Zajedno sa koeficijentom na kladionicama od 250/1* i činjenicom da nikada nisu osvojili neko natjecanje, grčko osvajanje Eura 2004 se bez sumnje mora smatrati najvećim taktičkim podvigom u prošlom desetljeću.
* 250/1 predstavlja britansko promatranje koeficijenata na kladionicama, preračunato u decimalne kvota je 250/1+1 =251Danas prečesto ostaju u sjećanju kao negativna, defanzivna, pomalo cinična i ekipa bez kreativnosti, ali zanimljivo kako se takav pogled počeo javljati tek kad se vidjelo da bi mogli i osvojiti to natjecanje. Poslije pobjede protiv Portugala u prvoj utakmici dobili su brojne pohvale zbog svoje igre. Generalno pozitivan dojam i podsjećanje na Senegal protiv Francuske. Odličan ulazak u natjecanje.
Mora se priznati, Grčka nije igrala graciozan nogomet u knock-out fazi natjecanja, ali mora se priznati da su bili učinkoviti:
Četvrt-finale protiv Francuske (branitelji naslova) - pobjeda 1-0, gol glavom poslije nabačaja s desne strane.
Polu-finale protiv Češke (najbolja momčad prvenstva) - pobjeda 1-0, gol glavom poslije ubačaja iz kornera s desne strane.
Finale protiv Portugala (domaćin) - pobjeda 1-0, gol glavom poslije ubačaja iz kornera s desne strane.
Pobjedili su branitelja naslova, najbolju momčad na prvenstvu i domaćina, istim rezultatom i golovima na isti način, nije to nikakva slučajnost. To je došlo kroz puno taktičke mudrosti i pažljivo pripremanje taktike za svaku utakmicu.
Idemo na 6. rujna 2001. U 93. minuti na Old Traffordu David Beckham je fantastično izvedenim slobodnim udarcem osigurao Engleskoj mjesto na svjetskom prvenstvu zajedno s Njemačkom. Ovisno o vašem sjećanju možda ste zapamtili da su igrali u utakmici protiv Grčke i da je zapravo Engleska izgledala očajno, mučila se kako bi stvorila prilika i bila nadigrana tokom cijele utakmice.
Također se vjerojatno ne sjećate ni ovoga, ali to je bila prva utakamica Otta Rehhagela. Cijela momčad je bila u krizi, ali ta utakmica je pokazala da Otto ima ideju kako ova momčad može igrati i kako može pobjediti u utakmici protiv jačih protivnika, igrajući striktni man-marking sustav. Možda su u ovoj utakmici izašli samo s remijem, ali za momčad u takvoj situaciji to je bilo ravno pobjedi.
Za momčad koja je opisivana kao dosadna i rigidna, Grčka se fantastično prilagođavala protivničkim formacijama - jedina konstanta je bila pobrinuti se da imaju višak igrača otraga. Protiv Francuske to je bio neki prijelaz između obrana sa tri i četiri čovjeka. Francuska je igrala sa dva napadača tako da su Grci iskoristili dva markerera u obrani koji su igrali čovjek na čovjeka. Trezegueta koji je stajao centralnije pazio je Kapsis, dok je Henry-a koji se izvlačio na lijevu stranu pazio grčki desni bek Seitaridis. Lijevi bek Fysass je imao slobodu kretanja prema naprijed, dok je širina s desne strane dolazila preko Zagorakisa. Sutradašnje interpretacije njihove igre u novinama varirale su između igre s tri braniča i igre s četiri čovjeka otraga - ali u biti istina je negdje između. Grčki sustav je koristio markiranje čovjek na čovjeka tako da je ovisio dosta o kretanju francuskih igrača. U trenucima kad je francuska mjenjala mjesta i Henry bi prelazio desno, Grčka je radila isto. Međutim igra s četiri centralno postavljena srednja vezna igrača otežala je Francuskoj održavanje posjeda. Ipak bez obzira na defanzivni oblik i sedam defanzivno orjentiranih igrača Fysass i Zagorakis nudili su dovoljno napadačkih kretanja. Kreirali su najbolje prilike na utakmici, što znači da su i napadali s petoricom - nije iznenađujuće što je gol poslije centaršuta Zagorakisa bio jedini u utakmici.
Sličan formacijski oblik su zadržali i u utakmici protiv Češke, ponovno igrajući sa dva napadača. Iako su bili nadigrani početkom utakmice ponovno su iskoristili svoje oružje - Dellas je zabio glavom za pobjedu.
U sljedećoj utakmici protiv Portugala očekivao ih je drugačiji izazov. Portugal je igrao 4-2-3-1 sa Pauletom kao isturenim napadačem, što je značilo da ako Grčka želi zadržati igru sa tri braniča morat će žrtvovati ili sredinu terena ili bokove u koje su portugalski bekovi utrčavali iskorištavajući prazan prostor. Otto Rehhagel se odlučio za tradicionalniju obranu sa četiri igrača, zadržavajući viška igrača otraga. Bekovi su pratili Figa i Ronalda dosta visoko na terenu. U sredini su imali 3v3 situaciju sa Basinesom i Katsouranisom postavljenim dublje na terenu i Zagorakisom iznad njih dvojice koji je pružao kakvu - takvu napadačku orjentiranost. Ipak nedostak suspendiranog Karagounisa je uzrokovao manjak tehničke kvalitete zbog čega su rijetko prijetili iz otvorene igre. U napadu Vryzas je igrao jedinog napadača koji je zadržavao loptu, dok su se kao pomoć pridodavao dvojac; Stelios Giannakopoulos tradicionalno desno krilo koje je ovog puta igralo na lijevoj strani prateći portugalskog beka Miguela. S druge strane Nuno Valente je predstavljao manju opasnost pa je Angelos Charisteas djelovao više kao napadač po desnoj strani, odakle mu je širinu pružao odlični Seitaridis. Mogu li to napraviti ponovno? Naravno da mogu. Charisteas je ponovno bio junak utakmice, a Portugal je rijetko izgledao kao momčad koja će razbiti Grčku obranu. Giannakopoulosa je zamjenio Stelios Venetidis, inače lijevi bek čime su Grci efikasno postavili osam defanzivnih igrača ispred svog gola. Felipe Scolari nikad nije doveo u pitanje postojanje grčkog viška igrača otraga. Promjena u sustav sa dva napadača bi tu mogla pomoći. Uvođenje Nune Gomesa za Pauletu teško da je donijelo promjene.
Ne postoji puno momčadi koje tako jednostavno mjenjaju sustave obrane, igraju sa tri ili četiri otraga ovisno o situaciji, a i većina trenera poštuju pravilo ''pobjednička momčad se ne mjenja'' iz utakmica sa Francuskom i Češkom. Ali momčad treba mjenjati ovisno od situacije i Rehhagel je znao da se zbog toga što su autsajderi u utakmici s Portugalom moraju se prilagoditi protivniku. Rehhagel je postavio dvije važne komponente koje su na kraju i dovele do uspjeha: Najprije postavio je igru tako da naglasi snage svoje momčadi; pouzdani braniči, trkači i radnici u veznoj liniji i malo napadačkog talenta. Prema tome igrati otvoreni nogomet bilo bi ravno samoubojstvu. Stabilnost u obrani, kontranapadi i organizacija prekida su izvšeni fantastično. Druga stvar je promjena vlastite momčadi kako bi neutralizirao protivničke snage. Sustavi protiv Francuske i Češke nebi mogli funkcionirati protiv Portugala i obrnuto.
On je maksimizirao grčke snage i neutralizirao protivničke čime je postigao najveće iznenađenje u povjesti nogometa i to je razlog zbog kojeg je Grčka #1 na ovom popisu.
Iz FM ugla
Team InstructionPhilosophy - Rigid
Strategy - Counter
Passing - Default
Creative Freedom - More Disciplined
Closing Down - Default
Tackling - Default
Marking - Man
Crossing - Default
Roaming - Stick to Position
Player Instructions (formacija 1)GK - Goalkeeper (Defend)
DR - Full Back (Defend)
DCr - Central Defender (Defend)
DCl - Central Defender (Defend)
DL - Full Back (Attack)
DMC - Defensive Midfelder (Defend)
MR - Wide Midfielder (Support) [Wide Play = Hug Touchline]
MCl - Ball Winning Midfielder (Support)
AMC - Attacking Midfielder (Support)
FCr - Defensive Forward (Attack)
FCl - Target Man (Support)
Player Instructions (formacija 2)GK - Goalkeeper (Defend)
DR - Full Back (Attack)
DCr - Central Defender (Defend)
DCl - Central Defender (Defend)
DL - Full Back (Defend)
DMC - Defensive Midfelder (Defend)
MCr - Box to Box Midfielder (Support)
MCl - Ball Winning Midfielder (Defend)
ML - Defensive Winger (Support)
FCr - Target Man (Support)
FC - Defensive Forward (Attack)
john_doe
