Prije 11 godina fantastična Roma je osvojila Scudetto. Jedanaestorica na terenu su bili zaista fantastični i talentovani, vođeni pod trenerskom palicom Fabija Capella, koji ih je znao vrlo uspješno posložiti i u svakom trenutku odabrati pravu taktiku.
U jednu ruku, nema neke tajne zašto je Roma odjednom postala jedan od glavnih favorita za Scudetto, potrošili su 50 miliona na novu kičmu tima (sto je prije deset godina bio veliki novac za pojačanja)-dovodeći Samuela, Emersona i Batistutu-takvi će igrači uvijek znatno poboljšati bilo koju momčad. Ali, iako je ova trojka imala fantastičnu sezonu, uspjeh se krije iza igrača koji su uskakali u prvih 11 i postali prava top-klasa. Vincent Candela je od prosječnog lijevog beka postao fenomenalan krilni bek, Damiano Tomassi i Cristiano Zanetti su odigrali sezonu karijere, a Francesco Totti je postao svjetska klasa.
Ustvari Tomassi i Zanetti su postali prve opcije na sredini terena do Nove godine, zahvaljujući ozbiljnoj povredi Emersona na početku sezone. Obojica su bili nezanimljivi, nespektakularni i bez trunke lucidnosti, ali njihova disciplinovana igra dozvoljavala je Francescu Tottiju potpunu slobodu u kreiranju akcija bez bojazni da će ostaviti sredinu terena otvorenom za kontra napade.
Krilni bekovi su bili užitak za oči tokom čitave sezone. Cafu je bio jednostavno Cafu-kretavši se neprestano uz aut liniju 90 minuta, odigravajući istovremeno ulogu i desnog beka i desnog krila, uklizujući i ubacujući jednako dobro.
Već spomenuti Candela je radio manje spektakularan, ali jednako vrijedan posao na lijevoj strani.
Naprijed, Batistuta koji je igrao posljednju pravu sezonu u karijeri je bio fantastičan. 20 golova u 28 nastupa u novom klubu je prilično lijepo, i većina timova nije mogla naći pravi odgovor za trokut koji je Roma igrala u vrhu napada. Protiv 4-4-2 formacije, ova je ekipa bila briljantna. Tri igrača u odbrani markirala su protivničke napadače i jos uvijek imali igrača više nazad, bekovi i vezni igrači su igrali prilično duboko onemogućavajući protivniku da koristi kontra napade. Totti je igrao između linija, sa jos dva napadača naprijed, protivnik ga je mogao markirati samo sa zadnjim veznim, što je onda ostavljalo dosta prostora za Tomassija i Zanettija. Ovakav sistem je ostavljao protivničke bekove slobodnim, ali svjesna igra u odbrani Cafua i Candele je donosila mnogo efikasnosti u odbrambenom segmentu.
Odbrana od tri igrača je funkcionisala dobro jer, ukoliko bi se jedan od bekova (Cafu ili Candela) našli visoko na terenu i nisu bili u mogućnosti obavljati odbrambene zadatke, drugi se je povlačio dublje u teren i činio sa ostala tri igraca četveročlanu odbranu. Znači ako bi Candela izgubio loptu visoko na terenu, Samuel je izlazio da pokrije protivničko krilo, Aldair/Zago i Zebina bi pokrivali prostor šesnaesterca dok bi Cafu branio suprotnu stativu.
Jedina stvar koja je brinula Capella u ovom sistemu jeste bila pronalaženje odgovarajućeg partnera Batistuti. Marco Delvecchio je bio visoki, štrkljasti target man koji je rijetko zabijao, ali je zato radio fenomenalan posao za tim, dok je Vincenzo Montella bio niski, brzonogi poacher sa nevjerovatnim brojem golova. Capello je preferiraio Delvecchia za prvo poluvrijeme utakmica, vjerujući da će njegova timska igra više doprinijeti ostatku tima, ali je Montella zabijao tako često da ga Capello jednostavno nije mogao ignorisati. Sa trokutom Totti-Batistuta-Montella Roma je imala ubojiti napad koji se nije ponovio tog desetljeća.
Čudno je kako je tim sa tri igrača u odbrani bio tako uspješan, ipak ključ leži u tome da je svaki od ove trojice bio prikladan svojoj ulozi. Samuel je bio ljevak i sretan igrajući na lijevoj strani trojca, on i Zebina su bili fizički snažni i idealni za markiranje čovjek na čovjeka, dok su ostali Brazilci Aldair i Zago bili igrač viška u odbrani spremni da loptu iznesu naprijed.
Završna riječ mora pripasti Tottiju, kapiten tima iz rodnog grada sa samo 24 godine, i najbolji igrač u šampionskoj sezoni, prvoj nakon 1983. On je imao najbolju sezonu uzevši u obzir poziciju na kojoj je igrao, doprinoseći jednako dobro golovima i asistencijama. Van Italije ima reputaciju precijenjenog igrača, i u smiraju karijere teško da će se to promijeniti, ipak on je bio jedan od najboljih ofanzivnih igrača predhodne dekade.
Youtube nema dovoljno podataka o nevjerovatnoj igri Rome te sezone, ipak najljepsi momenat ekipe je nevjerovatna pobjeda nad najljucim rivalom Laziom od 5-1, Montella je pogodio 4 puta, dok je Totti maestralno vodio igru.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=lLDcTANMUK4&feature=player_embedded[/youtube]
Iz FM ugla
Team InstructionPhilosophy - Balanced
Strategy - Control
Passing - Default
Creative Freedom - Default
Closing Down - Default
Tackling - Default
Marking - Zonal
Crossing - Default
Roaming - Default
Player InstructionsGK - Goalkeeper (defend)
WBR - Wing back (attack)
DCr - Central defender (stopper)
DCl - Central defender (stopper)
DC - Ball playing defender (cover)
WBL - Wing back (attack)
MCr - Ball winning midfielder (support)
MCl - Ball winning midfielder (support)
AMC - Trequartista
SCr - Complete forward (attack)
SCl - Poacher/Target man (attack)
Magister ludi
