Lako je zaboraviti u kakvom je neredu bio Brazil samo par mjeseci prije SP 2002. Odigrali su najgore kvalifikacije u svojoj povijesti, a Luiz Felipe Scolari je preuzeo momčad tek u lipnju 2001, dok je Brazil bio van kvalificirajućih pozicija. Scolari se poprilično namučio sa Brazilom - izgubio je svoju prvu utakmicu, ali je na kraju ipak odveo Brazil u Japan i Koreju sa 3 boda viška.
Čudna stvar oko ove zlatne momčadi sa SP 2002 jest da se nije dogodila bizarna ozljeda Emersona par dana prije prve utakmice, Brazil bi igrao sa drugačijom kombinacijom igrača u vezi, pa samim time i drugačijom taktikom. Plan je bio postaviti kapetana, Emersona, kao osvajača lopte u sredini, u partnerstvu sa Juninhom Paulistom, koji bi onda imao više slobode u igri. To se sve promjenilo onoga trenutka kad je Emerson u iskočilo rame tokom treninga dok je igrao golmana, te je za njega turnir bio završen. Kleberson je bio pozvan kao zamjena, a Gilberto Silva je postao prvi pick za osvajača lopte u sredini, pored Juninha.
Tako je i bilo prvih par utakmica, tada je Gilberto igrao poziciju koju je igrao Dunga na prvenstvima '94 i '98, a Juninho je povezivao obranu i napad. Sredinom utakmice sa Belgijom u Knock Out dijelu natjecanja, Scolari je izvadio Juninha (koji je bio najbolji igrač na terenu) te ga zamjenio Denilsonom, još ofenzivnijim igračem. Brazil je na kraju pobijedio u toj utakmici, kao što svi znamo.
Razlog zašto je Scolari u nastavku natjecanja u prvu postavu postavio defanzivnog veznjaka Klebersona uz također defanzivno orijentiranog Gilberta, je i dan danas nejasan. Engleska veza Beckham-Butt-Scholes-Sinclair gotovo pa da nije uopće trebala defanzivnog veznjaka, ali Brazil je pobijedio, a Kleberson je ostao u prvom sastavu, te je na kraju bio skoro pa najbolji igrač u finalu. Možda je Scolari htio pripomoći Gilbertu koji nije bio tako mobilan kao Emerson, ili se jednostavno pribojavao Belgijske dominacije u vezi.
Inače, Brazil je bio užitak za gledanje, u slobodnoj formaciji koja je najviše ličila na 3-4-1-2 najveća opasnost je dolazila od napadačke trojke - Ronalda, Rivalda i Ronaldinha. Ronaldo je igrao špica, Rivaldo se nalazio na polušpici, a Ronaldinho se vraćao dublje po loptu kako bi je prenijeo do spomenute dvojke. Dva beka Roberto Carlos i Cafu su imali luksuz veće slobode jer su imali tri stopera iza leđa koji bi ih pokrivali. Oni su to obilato koristili i često su se nalazili pred protivničkim šesnaestercom. Brazilska obrana sa tri stopera je također odlično funkcionirala, iako je tamo igrao ne tako dobri Roque Junior. Jedan od preostale dvojice stopera, uobičajno Edmilson, je igrao libera sa dozvolom da povuče loptu naprijed. Rezultat toga je fantastičan pogodak protiv Kostarike.
Nije to bio jedan od najboljih turnira ikada, niti je ta momčad bila jedna od najboljih Brazilskih ikada. Ali nekako, Scolari je uspio napraviti fantastičnu momčad od igrača koji su bili potpuno izgubljeni samo 12 mjeseci ranije. Uobičajna percepcija ljudi jest da je Brazil najbolji kad imaju što više kreativaca u sastavu - ali to ipak nije tako. Uvijek su bili najbolji strogom obrambenom sistemu koji je omogućavao dvojici ili trojici talentiranih napadača da zablistaju bez brige da će ih to koštati golova u vlastitoj mreži.
Iz FM ugla
Team InstructionPhilosophy - Fluid
Strategy - Attacking
Passing - Default
Creative Freedom - More Expressive
Closing Down - Default
Tackling - Default
Marking - Zonal
Crossing - Default
Roaming - More roaming
Player InstructionsGK - Goalkeeper (defend)
SWC - Libero (Support)
DCL - Central Defender (Defend)
DCR - Central Defender (Defend)
WBL - Wing Back (Support)
WBL - Wing Back (Support)
DMCL - Defensive Midfielder (Defend)
MCR - Ball Winning Defender (Support)
AMCR - Attacking Midfielder (Support)
AMCL - Trequartista (Attack)
FC - Poacher (Attack)
zaki