Velik broj ozljeda je razlog zašto je Roma morala preći na danas dosta poznati sistem, modificiranu verziju 4-5-1 taktike, s obzirom da nisu imali napadača kao poziciju u formaciji, jer nije bilo zdravih igrača koji bi je igrali. Jedino rješenje je bilo da Totti igra u vrhu napada, ali umjesto da stoji u napadu i čeka loptu, Totti je igrao (i to dosta efikasno) rolu koja je danas poznata kao "uloga lažne devetke u današnjem nogometu."(<--link). Dakle Totti nije igrao klasičnu špicu, više je bio kao neki trequartista koji se izvlačio natrag i igrao u zoni između protivničke srednje i obrambene linije. Možda je 4-6-0 pretjerivanje, ali je to definitivno izgledalo nešto kao 4-5-1-0.
Ovakva formacija i taktika je donijela nove probleme po protivnike, pogotovo za protivničke braniče jer sada nisu imali koga čuvati i markirati, a i za veznu liniju koju je Roma efikasno kontrolirala s četvoricom u sredini i dvojicom na krilima. Bilo je gotovo nemoguće da Roma nema izrazito veći posjed lopte u odnosu na protivnika. Također, vezni igrači Rome su se stalno priključivali napadu, naročito iz drugog plana iskorištavajući prostor koji im je stvorio Totti. U ovoj sezoni Roma je gotovo uvijek igrala isključivo kontra napadački nogomet, bez obzira gdje osvojili loptu na terenu.
Sistem je funkcinirao tako dobro da je Spalletti i nakon povratka ozlijeđenih napadača nastavio s Tottijem u vrhu napada i Vučinićem kao lijevim krilom. Iako Totti nije po prirodi klasični napadač, njegovih 26 golova u sezoni 2006./2007. pokazuje da se vrlo dobro snalazi i na toj poziciji. Ovakva statistika mu je osigurala nagradu za najboljeg europskog strijelca te sezone (European Golden Boot), a njegova pozicija/rank na svevremenskoj ljestvici strijelaca Serie A pokazuje o kakvom se finišeru radi. No, dosta o barba Francescu.
Romi je falilo kvalitete u ekipi da ovakav stil igre konstantno donosi dobre rezultate, tako da možemo konstatirati da je ovaj sistem igre donosio sporadičan uspjeh, a ne konstantan. Nevjerovatan poraz Intera u finalu Coppa Italie, 6-2 je izgubio od Rome u prvoj utakmici, je demonstrirao moć ovog sustava igre da nadmudri protivničkog trenera, ali visoki 7-1 poraz od Manchester Uniteda u Ligi prvaka je pokazao opasnost po Spallettijev sistem.
Iako dosta čudno, Spallettijev sistem igre je dobro funkcionirao u Rimu protiv Fergusona, Roma je pobijedila 2-1. Tek u Machesteru je United demolirao Romu. U toj prvoj utakmici Ferdinand i Brown su bili dosta zbunjeni u svojim reakcijama, kao da nisu znali što raditi u datom trenutku i koga čuvati. Sredina je bila prenapućena Rominim igračima što je uzrokovalo njihovom kontrolom igre, kasnije i pobjedom. Razlog visokog poraza u Manchesteru još ostaje nepoznat.
Unatoč činjenici da ovaj sistem i stil igre Romi nije donio neke velike trofeje, ostat će poznat po velikom utjecaju na nogomet u početku 21. stoljeća. Ovakav stil igre su prihvatili osvajači dvije naredne Lige prvaka, Manchester i Barcelona. Samim time su pokazali da ovaj sistem ima dosta potencijala u sebi i da bi kao takav mogao dominirati ovim desteljećem. Rominih 4-6-0 se dobro vidjelo u finalu protiv Intera, ali ako ćemo pošteno, nijedan od zabijenih golova nije posljedica sistema igre, ali opet, ne pobjeđuje se svaki dan 6-2 u finalu kupa.Iz FM ugla
Team InstructionPhilosophy - Fluid
Strategy - Counter
Passing - Default
Creative Freedom - Default
Closing Down - Stand Off More
Tackling - Default
Marking - Zonal Marking
Crossing - Default
Roaming - More Roaming
Player InstructionsGK - Goalkeeper (Defend)
DL - Full Back (Automatic)
DCL - Central Defender (Stopper)
DCR - Limited Defender (Defend)
DR - Full Back (Automatic)
DM - Anchor Man (Defend)
CML -Box to Box Midfielder (Support)
CMR - Box to Box Midfielder (Support)
AML - Inside Forward (Attack)
AMR - Winger (Attack)
AMC - Trequartista (Attack)
Žiky & zaki
