Kada u domovini nogometa upitate tko je jedan od najbolji trener svih vremena, velike su Å¡anse da će prosjeÄnom Britancu najprije na pamet pasti upravo Brian Clough.
Nema ih puno, ali postoje treneri po kojima su nazvani stadioni ili bar tribine, koji su dobili svoju ulicu u gradu Äije su stanovnike razveseljavali svojim uspjesima, možda Äak i spomenik. MeÄ‘utim, nije poznat niti jedan po kojem je nazvana autocesta i to ona A52 koja spaja Derby i Nottingham, dva grada u kojima je ostavio najdublji trag. Upravo ta cesta nosi ime Briana Clougha, a to će reći dovoljno o veliÄini tog Äovjeka. A uz sve to, na njegov lik i djela podsjećaju i glavna tribina City Grounda u Nottinghamu te nekoliko spomenika u tom gradu, kao i u Derbyju i Middlesbroughu.
"More an alchemist than a manager" - ViÅ¡e alkemiÄar nego trener. Možda i najbolji opis Briana Howarda Clougha. Otkad je 1955. godine pokrenut, kup/ligu prvaka osvajali su mahom Europski velikani, oni najbogatiji. MeÄ‘u njih umijeÅ¡ao se tek Feyenoord 1970., HSV 1983. (oba puta na klupi je bio Ernst Happel), Steaua BukureÅ¡t 1986., PSV 1988. i Crvena Zvezda 1991. godine. I Nottingham Forest Äak dva puta, 1979. i 1980. godine, jedini engleski klub koji je obranio titulu u kupu prvaka. A na klupi je bio Brian Clough, poznatiji kao Big 'Ead (glavonja).
RoÄ‘en je 21. ožujka 1935. godine u Middlesbroughu, gdje je i zapoÄeo karijeru. Bio je odliÄan napadaÄ, u ukupno 274 utakmice za Middlesbrough i Sunderland zabio je 251 gol, većinom u drugoj engleskoj ligi. 1959. je upisao i dvije kapice za reprezentaciju Engleske. TeÅ¡ka ozljeda koljena 1962. godine, dug oporavak nakon toga, i prevelik zdravstveni rizik koji bi sa sobom donio nastavak aktivnog bavljenja nogometom nagnali su ga na prekid karijere 1964. godine, u dobi od 29 godina.
Godinu dana kasnije dobio je prvi trenerski posao, u tadaÅ¡njoj Äetvrtoj ligi, s tim da je prethodno nakratko trenirao mlaÄ‘e uzraste u Sunderlandu. Sa samo 30 godina postao je najmlaÄ‘i trener (menadžer) u ligi. Klub se zvao Hartlepools United, kasnije preimenovan u Hartlepool United, nalazio se u blizini Middlesborugha i do dolaska Clugha i njegovog kongenijalnog pomoćnika Petera Taylora većinom se borio za ostanak u ligi. U njihovoj drugoj sezoni u Hartlepoolu vode momÄad u prvu trećinu ljestvice, do 8. mjesta, Å¡to je predstavljalo veliki uspjeh za taj mali klub, pa nije proÅ¡ao nezapažen u javnosti. Reagirao je drugoligaÅ¡ Derby County, potpisao trenerski tandem i time zapoÄeo najuspjeÅ¡nije razdoblje klupske povijesti. Derby je prethodnom razdoblju takoÄ‘er bio klub koji se većinom borio za ostanak u drugoj ligi, sredinom pedesetih godina su proveli dvije sezone Äak u trećoj ligi.
U prvoj godini na klupi "Ovnova" joÅ¡ nema Äarolije, 18. mjestom rezultat je bio Äak za jednu poziciju loÅ¡iji nego sezonu ranije. MeÄ‘utim, bez prevelikih stresova osiguran je drugoligaÅ¡ki status, a Clough je poÄeo graditi momÄad oko novih igraÄa, primjerice McFarland, O'Hare, McGovern, Hinton i Green. Uz to je od samog poÄetka dao do znanja koliko mu je stalo do uspjeha kluba pa je najurio klupsku sekretaricu, oružara i glavnog skauta - ovog potonjeg jer ga je uhvatio kako uz Å¡alicu Äaja u druÅ¡tvu ismijava jedan poraz Derbyja. Slatko.
ÄŒarolija poÄinje godinu potom. Na Cloughovo inzistiranje Derby potpisuje ugovore sa Mackayem i Carlinom, niže 22 utakmice bez poraza te na koncu sa Äak sedam bodova prednosti ispred drugoplasiranog Crystal Palacea, osvaja Football League Second Division i slavi povratak u prvu ligu nakon 16 godina provedenih u drugom i trećem razredu engleskog nogometa. PovratniÄka prvoligaÅ¡ka sezona donijela je i prvu senzaciju - Derby ju je zavrÅ¡io kao Äetvrtoplasirana momÄad! Nažalost, zbog financijskih dubioza, nije im dozvoljen nastup u Europi u narednoj sezoni, koju su u ligi okonÄali kao deveti. Clough i Taylor su prepoznali da im nedostaje Ävrstine u obrani, te su za tada rekordnih 175 tisuća Funti iz Sunderlanda doveli Colina Todda. Ispostavilo se - potez koji je klub gurnuo u borbu za naslov 1971./72 koju je Derby odluÄio u svoju korist, a na Å¡tetu Liverpoola, Manchester Cityja i Leedsa. Zanimljivo je da se posljednje kolo nije igralo istovremeno kao Å¡to je to uobiÄajeno danas pa je Derby svoju zadnju utakmicu sezone odradio već tjedan ranije nego konkurenti Leeds i Liverpool, koji su pobjedom mogli preskoÄiti Derby. MeÄ‘utim, i jedni i drugi su kiksali pa su vijest da su postali prvaci igraÄi Derbyja doÄekali na odmoru na Mallorci, a Å¡ef na otoÄiću Scilly. Derby County je po prvi put u svojoj povijesti prvak, a Brian Clough je osvojio svoj prvi trofej.
Bio je tvrdoglav, pomalo bahat, gunÄ‘ao je protiv svega i svakoga, i pritom nije birao rijeÄi. Da, ako baÅ¡ hoćete - Jose Mourinho sedamdesetih godina proÅ¡log stoljeća. Vjerojatno je to razlog zaÅ¡to nikada nije postao izbornikom "Tri Lava", iako je nekoliko puta bio meÄ‘u kandidatima. U ljeto 1972. odbio je putovati na turneju po Nizozemskoj i Zapadnoj NjemaÄkoj, ako ga ne može pratiti obitelj. Iz kluba su mu poruÄili kako se ne radi o odmoru, nego o radnom putovanju, nakon Äega Clough na turneju Å¡alje momÄad predvoÄ‘enu asistentom Taylorom, a on ostaje doma. Istoga ljeta, Clugh i Taylor iz Leicestera dovode Davida Nisha za rekordnih 225 tisuća funti, bez da su se o tome konzultirali sa vodstvom kluba. Uslijedila je opomena od strane kluba, na koju Clough naravno nije ostao dužan. U jednom intervjuu nedugo nakon toga je najprije izvrijeÄ‘ao navijaÄe: "Nezahvalna gomila, navijali su tek pred kraj kada smo vodili. Hoću da ih Äujem da nas bodre kada gubimo" i "Politika vodstva kluba bi bila smijeÅ¡na da nije - jadna!" UnatoÄ izjavama poput ove, meÄ‘u navijaÄima je bio jako omiljen, i ta navijaÄka podrÅ¡ka kao i uspjesi kluba pod njegovim vodstvom, razlog su zaÅ¡to se Äelnici kluba nisu usudili uruÄiti mu otkaz. ÄŒak i kada bi bez njihovog znanja kupovao igraÄe za velike novce. Treba dodati i da su njegove ambicije bile puno veće nego li je Derby u tom momentu mogao pratiti.
Posebno je volio slati otrovne strijele prema Leeds Unitedu i njihovom menadžeru Donu Revieu, optuživajući ga za nesportski pristup nogometu, doping, a ujedno optužujući i savez da ne Äini niÅ¡ta protiv toga. Svi igraÄi koje je Clough trenirao potvrdit će da je od njih uvijek tražio Äastan nogomet, pa su ga izluÄ‘ivale i same sumnje u prljave radnje u redovima Leedsa, iako ih zapravo nikad nije mogao dokazati. Vodio je mnoge ratove, konstantno i na viÅ¡e fronti. ÄŒak i u vlastitom klubu. Ali, na terenu je i dalje radio predano i kvalitetno. NetipiÄno za to vrijeme, u kojem su Englezi znali samo za "kick & rush" nogomet, Clough je forsirao igru po zemlji. "Da je Bog htio da se nogomet igra u oblacima, stavio bi travu tamo gore" rekao bi. Ipak, poÄetkom sezone 73./74. popucale su sve veze izmeÄ‘u Clougha i Taylora sa jedne, te predsjednika Longsona i direktora Kirklanda sa druge strane, te trenerski dvojac napuÅ¡ta Derby. Nisu pomogli ni navijaÄki protesti protiv vodstva kluba, razlaz je bio definitivan i - zauvijek. Clough je prema van bio arogantan i bahat, ali da se radilo o karakternom Äovjeku govori i Äinjenica da je skupa s njim i Taylorom Derby napustio kompletan struÄni stožer i skauti.
Uslijedila je neuspješna epizoda u trećeligašu Brighton & Hove Albion. U osam mjeseci ostvareno je tek 12 pobjeda u 32 utakmice, i klub je završio sezonu na 19. mjestu i jedva izbjegao ispadanje.
Uvijek spreman Å¡okirati i iznenaditi, 1974. godine potpisuje za Leeds United, nakon Å¡to je njegov omiljeni neprijatelj Don Revie imenovan izbornikom Engleske. Ovaj put je sam, bez Taylora. Naravno da u Leedsu nije bio primljen sa oduÅ¡evljenjem. Nisu ni igraÄi ni navijaÄi zaboravili mnoge Cloughove izjave protiv tog kluba. Iskren i tvrdoglav kakav jest, Clough nije niti milimetra odstupao od svog miÅ¡ljenja, niti je se pokuÅ¡avao ulagivati novom poslodavcu. Na jednom treningu je svojim igraÄima rekao: "Sve medalje koje ste do sada osvojili možete baciti, jer ste ih osvojili na nepoÅ¡ten naÄin!" Ne Äudi stoga da ga igraÄi nisu pratili, pa je avantura u Leedsu trajala samo 44 dana. Å est utakmica, jedna pobjeda, 19. mjesto na ljestvici i - otkaz. NajloÅ¡iji menadžer Leeds Uniteda u povijesti. O tom neslavnom boravku u West Yorkshireu 2009. snimljen je Äak i film "The Damned United", kojeg svjedoci tog vremena doduÅ¡e nisu proglasili u potpunosti vjerodostojnim.
6. sijeÄnja 1975. preuzima Nottingham Forest u kojem će ostati sve do svibnja 1993. dakle preko 18 godina. Nottingham je tada 13-plasirana momÄad druge lige, a ni Clough na poÄetku ne uspijeva napraviti bitniji pomak. Sljedeće sezone Clough ih vodi do osmog mjesta, a u srpnju 1976. za pomoćnika ponovno dovodi Taylora, i Forest se 1977. vraća u prvu ligu. Iz danaÅ¡nje perspektive nevjerojatno zvuÄi da je klub koji je tek doÅ¡ao iz druge lige sezonu potom postao prvak, i to uvjerljivo, sa sedam bodova prednosti pred drugoplasiranim Liverpoolom. Kao i u Derbyju, i Nottinghamu je to bio prvi (i za sada jedini) naslov prvaka u povijesti. Brian Clough postaje tek drugi trener koji je sa dva razliÄita kluba osvojio naslove prvaka Engleske. Malo je mirniji, odmjereniji u izjavama, iako i dalje samouvjeren i svojeglav. Rezultati mu daju za pravo da bude poseban. Sezone 1978./79. Nottingham je prvak Europe! Već u prvom kolu izbacuju branitelja naslova Liverpool, zatim AEK, Grasshoppers, u polufinalu Köln, i u finalu na Olimpijskom stadionu u Münchenu Malmö s 1:0. Strijelac je bio Trevor Francis, prvi igraÄ za kojeg je plaćena milijunska odÅ¡teta kada je iz Birminghama prelazio u Nottingham. U prvenstvu Nottingham je drugi iza Liverpoola, a osvojen je i engleski Liga Kup pobjedom protiv Southamptona u finalu. Naslov prvaka Europe Nottingham osvaja i 1980. godine, pobjedom u Madridu protiv Hamburger SV naÅ¡eg Branka Zebeca, nakon Å¡to su na putu do Madrida eliminirali Östers, Arges Pitesti, Dynamo Berlin i Ajax Amsterdam. Sve do 1993. Nottingham će ostati prvoligaÅ¡. Clough je pritom odgojio mnoge reprezentativce Engleske, meÄ‘u njima i njegov sin Nigel, danas trener Derbyja. 1989. i 1990. godine osvojili su liga kup, 1991. su igrali finale FA kupa koje je izgubljeno protiv Tottenhama u produžecima, a kroz prvenstvo se nekoliko puta kvalificirali za nastupe u Europi, do kazne za sve engleske klubove nakon tragedije na Heyselu.
1993. Clough odlazi u mirovinu, nakon Å¡to je Nottingham odigrao najloÅ¡iju sezonu pod njegovim vodstvom, i zavrÅ¡io je kao posljednjeplasirana momÄad novoosnovane Premier lige. Možda bi ga klub zadržao Äak i tada, ali problemi sa alkoholom su iz dana u dan postajali sve veći, pa klupskom vodstvu nije preostalo niÅ¡ta drugo nego prihvatiti ostavku i Cloughovu mirovinu.
2003. godine transplantirana mu je jetra, ali bilo je dovoljno samo da mu se produži život na nekoliko mjeseci. Preminuo je u Derbyju 20. rujna 2004. godine. Komemoracija koja je se trebala održati u katedrali u Derbyju morala je biti premještena na stadion, jer se preko 15000 ljudi željelo oprostiti od Clougha.
AlkemiÄar koji je u životu pobijedio i ponizio mnoge protivnike. Osim samoga sebe! Brian je ustinu velik!
| 
| Ime i prezime: | Brian Howard Clough | | Datum roÄ‘enja: | 21. svibnja 1935. | | Mjesto roÄ‘enja: | Middlesbrough, Engleska | | Pozicija: | NapadaÄ |
| 1955–1961 | Middlesbrough | 213 | 197 | | 1961-1964 | Sunderland | 61 | 54 | |
| 1965-1967 | Hartlepools United | | 1967-1973 | Derby County | | 1973-1974 | Brighton & Hove Albion | | 1974 | Leeds | | 1975-1993 | Nottingham Forest |
After his liver transplant in 2003: "Don’t send me flowers when I’m dead. If you like me, send them while I’m alive."
"I wouldn’t say I was the best manager in the business…but I was in the top one."
"The ugliest player I ever signed was Kenny Burns."
"When I go, God’s going to have to give up his favourite chair."
"Meeting my wife Barbara was the best thing I ever did."
|
