Trifon Ivanov – Ikone kroz FM

Trifon Ivanov – Ikone kroz FM
Datum13.02.2019
Autormysthios63

    Povodom obljetnice smrti jednog od najlegendarnijih nogometaša Bugarske u povijesti, Trifona Ivanova, prisjećamo se teksta kojeg je prije nešto više od tri godine napisao naš admin juvefann.

    Uvod

    Veliko Trnovo (Tarnovo) ili grad careva (City of the Tsars) grad je na sjeveru centralne Bugarske. Taj je grad ujedno bio i povijesna prijestolnica Drugog bugarskog carstva i duhovno sjedište bugarskog nacionalnog bića. Povijesni dio grada smješten je na tri brda; Carevec, Trapezica i Sveta gora, između kojih teče rijeka Jantra, dok je danas Veliko Trnovo važno administrativno, gospodarsko, obrazovno i kulturno središte sjeverne Bugarske, sa 110.000 stanovnika u užem gradskom središtu (oko 200.000 s predgrađima).

    Logično, grad za Bugare ima poseban značaj iz navedenih razloga, a jedan uistinu poseban je i taj što je u njemu prve nogometne korake napravila velika bugarska nogometna legenda. Ne, nije riječ o Barcinom genijalcu Hristi Stoičkovu. Priča nije posvećena čak niti Dimitru Berbatovu, napadaču mekano svilenog i čarobnog dodira. Ovdje imamo posla s jednim specifičnim ekscentrikom, čovjeku koji dolazi s tri brda u ulozi zaštitnika svih ljubitelja Nogometnih Ikona.

    On je punim imenom Trifon Marinov Ivanov, popularni  bugarski vuk (The Bulgarian Wolf) i naš princeps spiritualis, ujedno i jedan od najkarizmatičnijih igrača uopće. Rođen je 27. srpnja 1965. u gore spomenutom mjestu gdje je i započeo karijeru u gradskom klubu Etar za kojeg je nastupao od 1983. do 1988. Sedam pogodaka u 62 nastupa stvorilo je od njega jednog od najpoželjnijih mladih braniča u Bugarskoj. Put ga vodi u trofejni sofijski CSKA gdje će provesti naredne dvije sezone i odigrati 64 utakmice uz dva upisana zgoditka.

    Zanimljivo, njegov matični klub osvaja prvi i jedini naslov državnog prvaka u povijesti u sezoni 90/91 u čemu je sudjelovao i Trifon. Nakon transfera u Betis iz CSKA 1990. godine, vratio se u svoj Etar na posudbu i odigrao dvanaest mečeva, dovoljno da pomogne povijesnom i do danas neponovljivom poduhvatu za Etar. Godinu kasnije jednu je polusezonu odradio i u Sofiji, ponovo kao igrač crvenih, a sveukupno je stigao odigrati i 53 utakmice za španjolski Betis. Ipak, klub iz Seville nije toliko ozbiljno računao na njega, najviše zbog njegovog neprofesionalnog ponašanja, pa je Ivanov otputovao za Švicarsku potpisavši za Xamax.

    Konačno, svijet ga je konkretno zapazio na Svjetskom prvenstvu 1994. u Sjedinjenim Američkim Državama kao jednu od glavnih faca inače vrlo popularne generacije Bugara koja je taj Mundijal završila na sjajnom četvrtom mjestu. Zarasla, bradata živina uz totalno zaostalu i demode frizuru isticala se igrom na koju treneri instantno podivljaju – u utakmici protiv Grčke, vukao je loptu do centra i opalio punom snagom prema vratima. Lopta je prošla tik uz vratnicu. Bio je to tek jedan od mnogih sličnih pokušaja hladnokrvnog braniča kroz kompletno natjecanje.

    Trifon je doista bio posebna igračka individua. Po profesionalnom zvanju centralni branič s čestim izletima u protivničku polovicu s loptom (pandan Brazilcu Luciju), iznimno agresivan i čvrst u duelu, totalni luđak. Volio je udariti s centra više nego zapaliti omiljene cigarete. Pitate se koje? Saznat ćete u nastavku teksta.

    I danas se priča o legendardnoj anegdoti prilikom njegova debija za bečki Rapid. Naime, kamera je uhvatila našu ikonu kako nekoliko minuta pred utakmicu opušteno puši cigaretu Davidoff, a to mu dakako nije bio prvi incident u velebnoj profesionalnoj karijeri. Uložen je pozamašan trud kako bi se došlo foto/video zapisa spomenute nepodobštine, no do tog materijala nije se uspjelo doći. Ukoliko netko od Vas uspije, molimo da to odmah podijelite s ostatkom fanatika Trifonovog lika i djela.

    Naša je zadaća putem ovog teksta voditi čitateljstvo kroz njegovu karijeru putem njegovih profila u najomiljenijoj nam igri, no na veliku žalost, Vuk se pojavljuje u tek tri serijala – od. 1996. do 1999. godine.

    Prije nego krenemo u taj proces, vrijedi istaknuti izjavu trenera švicarskog Xamaxa u kojem je naš Trifon igrao od 1993. do 1995. Gilbert Grees mu je savjetovao da posjeti psihijatra, Bugarin nije ostao dužan: „Imao je nešto protiv mene, pa sam mu pred svim igračima rekao što ga ide – da nema blage veze o nogometu! Uvijek sam iskren i izravan!“

    Ovo je prvo pojavljivanje slavnog Ivanova u CM/FM serijalima. Broji trideset i jedno ljeto, prema profilu djeluje kao iskusan srednji branič ili libero. Prije svega, moraju se istaknuti njegovi mentalni atributi – CM mu daje etiketu doista inteligentnog igrača vještog u taktičkoj/obrambenoj igri što dokazuje atribut pozicioniranja. Nije posebno fizički moćan niti brz, a posebno je interesantan atribut agresivnosti koji je nelogično nizak, kao i atribut pass igre gdje Trifon djeluje kao Xavi Hernandez. Shooting je, suprotno stvarnosti, mizeran – iako voli opaliti iz velikih udaljenosti, nije baš toliko loš i neprecizan.

    Kvaliteta njegovih nogometnih prezentacija varirala je od savršenog do senzacionalno jadnog. Tako je sezonu 95/96 odigrao u životnoj formi postavši jedan od najzaslužnijih igrača za osvojen naslov državnog prvaka i participaciju u finalu europskog Kupa pobjednika kupova. Već iduće, uspio je to uprskati – Rapid gubi prvenstvo u posljednjem kolu od Salzburga zahvaljujući našem junaku priče.

    Nećeš, Eriče razbojniče!

    „Ne možete ga motivirati za trening, pa je na utakmicama očajan. Loše se postavio u obrani kod drugog primljenog gola, a nakon toga još zaradi crveni karton zbog udaranja suparnika! Totalna glupost!“ – izjava je tadašnjeg trenera Ernesta Dokupila, a s njim se složio i kapetan, poznati austrijski vratar Michael Konsel: „Ivanov je bez sumnje izvrstan igrač, ali pretjerao je! Kako tražiti od ostalih igrača da se ponašaju kad taj čovjek ignorira sva pravila? Da sam ja trener, ne bi mi ni prismrdio prvoj momčadi. Tjelesno je posve nepripremljen, svaka baba ima više kondicije od njega.“

    Sve je to rezultiralo suspenzijom, zatim i degradacijom u amatersku momčad Rapida koja se natjecala u četvrtom austrijskom rangu. Niti jedan ga klub nije htio pa je tu proveo čitavu sezonu.

    Ovdje je došlo do značajnih promjena. Agresivnost se popela na logičnih 16, dok je bitan mentalni faktor u vidu determinationa porastao na 19. Uz sve to, postao je i fizički zahvalniji, mora da mu je igranje u amaterskom rangu razbistrilo neke stvari. Fascinantan je dakako atribut tacklinga (20) – ma tko se to usudi izaći u duel protiv velikog Trifona?

    Novo pojavljivanje u CM serijalima rezervirano je za sezonu 99/00. Tu se naša legenda vratila rodnoj grudi, klubu u kojem mu je ovo bio treći novi početak. Radilo se o posudbi iz bečke Austrije za koju je uspio skupiti jedanaest nastupa u cijeloj jeseni.

    Godine kao da mu ništa nisu mogle, barem ako je suditi prema Championship Manager serijalu za spomenutu sezonu. Trifon je postao još brži, snažniji i tehnički kvalitetniji. Pogled na profil otkriva da je tu riječ o vrlo kvalitetnom defenzivcu koji se ističe visokim stupnjem samopouzdanja, agresivnosti te britkosti. 

    Proljeće tako provodi u Sofiji gdje upisuje deset nastupa, a njegova iduća, ujedno i posljednja profesionalna stanica je austrijski Floridsdorfer AC. Od 1998. do 2001. nosit će njihovu majicu kroz 52 nastupa u kojima se čak i osam puta uspjeva upisati među strijelce.

    Zaključak

    Osamnaestogodišnja karijera podarila mu je igranje u sedam različitih klubova. Detaljno se upoznao sa Švicarcima, Austrijancima i Španjolcima, dok će ga šire mase ipak najviše pamtiti po partijama u dresu Bugarske za koju je redovno nastupao od 1988. do 1998. Krajnja je bilanca vrijedna svakog poštovanja – 76 nastupa i šest pogodaka, a nastupio je na dva Mundijala (1994. i 1998.) te na Euru 1996. u Engleskoj.

    U kolekciji zlatnih medalja posvećenim prvacima Bugarske broji tri komada, po jednom je osvajao domaći kup i superkup. U dresu bečkog Rapida osvojio je austrijsku Bundesligu i kup, a ranije u tekstu spomenut je i poraz u finalu Kupa pobjednika kupova u Bruxellesu protiv francuskog Paris Saint-Germaina (0-1).

    Statistički pregled karijere

    Priče kažu da je danas miran obiteljski čovjek koji voli otići na pecanje. Voli također zbijati i neslane šale, jednu možete pogledati na videu ispod prilikom proslave pogotka protiv Walesa.

    Brazilci su 2013. godine osnovali Copa Trifon Ivanov, amatersko natjecanje koje se odigrava njemu u čast. Ovdje možete pogledati o čemu se točno radi.

    Kakva privilegija, razmislimo samo, pored toliko brazilskih umjetnika i šampiona, Bulgarian Wolf dobiva svojih pet minuta slave.

    Zasluženo, apsolutno.

    BONUS: Za one koji žele više, ovdje se nalazi kvalitetna fotogalerija velikog bugarskog Vuka. Uživajte.

    Zadnje

    Pogledaj više