Španjolska EURO 2012
Menadžer: Vicente Del Bosque
Država: Španjolska
Formacije: 4-2-1-2-1
Zanimljivo je prisjetiti se kako je Španjolska unatoč hvalospjevima koje uživa u posljednje vrijeme, pa i očekivanim pitanjima radi li se o najboljoj nacionalnoj selekciji ikad, tijekom oba posljednja turnira u medijima imala status favorita koji svoj status ničim ne pravda i koji će zasigurno ispasti pred prvom ozbiljnijom preprekom. 2010. otvaranje protiv Švicarske sudeći po medijima pokazalo je kako je Del Bosque poslao potpuno krivi roster u Južnu Afriku. Taktika sa dva defanzivna vezna nije bila dobra, a sumnje su išle toliko daleko da se postavljalo i pitanje prolaska. Teška pobjeda protiv slabašnog Hondurasa samo je potvrdila dotadašnje medijske natpise. Blažičko je držao svoj epski govor o propasti nogometa u utakmici protiv Čilea, jer ipak je poznato da samo pobjede od tri gola razlike donose bodove. Paragvaj i Portugal su prošli na puku sreću (promašeni penal i gol iz zaleđa). Ipak u polufinalu protiv hita prvenstva Njemačke, umjesto laganog poraza s više golova razlike Španjolska je pobjedila. Još jednom sa 1-0, ali napadačka neaktivnost Njemaca koji nisu stvorili ozbiljniju šansu tijekom cijele utakmice napokon Španjolsku stavlja u prvi plan. Odjednom se otkriva da Španjolci imaju najbolju obranu na prvenstvu, a stil igre protivnicima dozvoljava tek jednu, dvije poluprilike na utakmici.
Kako se povijest ponavlja dokazuje nedavno završeni euro. Mediji su ponovno preispitivali Del Bosqueov izbor igrača i formacije poslije prve utakmice, hrvatski novinari su valjda pronašli četiri penala u posljednjoj utakmici grupne faze, u utakmici s francuskom ponovno je slično kao i kod Čilea potezano pitanje fair playa, jer samo 1-0 nije dovoljno za nekog tko ide osvojiti naslov, a sretna pobjeda na penale protiv Portugala ih je dovela do finala, gdje ih je ponovno čekao hit prvenstva, ovog puta Italija. Kakva su bila očekivanja pred samu utakmicu pokazuje i najbliža nam
forumska anketa. Epilog je ponovno isti. Osobno ne sjećam se da sam prije toga ijednom vidio da je komentator pri vodstvu od 2-0 utakmicu proglasio gotovom, ne toliko velika rezultatska razlika, ali jasna naznaka o kolikoj se dominaciji tu radilo. I naravno to nas vraća na početak. Del Bosque je postao genije u mjesec dana, Španjolska jedna od najvećih ikad. Mediji, a samim time i cijela javnosti koja svoje mišljenje najčešće oblikuje prema informacijama koje im oni serviraju rijetko kada gledaju širu sliku, već je to postala uobičajena pukovnik-pokojnik praksa od utakmice do utakmice. Tako je jedna odlična utakmice bila dovoljna Ronaldu ili Balotelliu da ih se uvrsti među najbolje na turniru, a konstantne, ali zato manje upečatljive igre Moutinha ili Khedire ostaju po strani. Zapravo najbolji pokazatelji ovog se mogu iščitati iz najava finala, te kasnijih izvještaja poslije same utakmice.
Sve ove stvari se mogu gledati na još sto drugih načina, nikako ne omalovažavam Italiju ili Njemačku, ali kako je ovdje riječ o Španjolskom sama činjenica da je Španjolska jedina reprezentacija za koju svaki suparnik bez obzira na kvalitetu ima posebno spreman taktički plan govori više od svih mogućih statistika. Njih neću ni spominjati, dovoljno su ih svi izvrtili u posljednje vrijeme.
Verzija 1(a) (4-2-1-2-1 Tika-Catenaccio)
Uz ove instrukcije, obavezni su shousti:
push higher up da bi dignuo obranu,
play out of defence, play through defence, retain possesion, pass to feet, work ball into box, a
take a breather kada još želite usporiti igru, poslije datog gola. Kako se neke instrukcije čine možda nelogičnima, idemo redom. Counter strategija ide zbog mentaliteta. Naime, ako se igračev mentalitet u slajderima promatra kao njegova pozicija na terenu, te pritom niži mentalitet znači i viši nivo opreza kod igrača, onda counter strategija savršeno odgovara tika-taki. Čak i s usporedbom događanja na terenu španjolska igra se može okarakterizirati kao reaktivni pristup, bliži cunter strategiji s shoutsima nešto izmjenjenim instrukcijama te smanjenom intenzivnošću kontri. Balanced ako je pravilo postavljen daje puno bolje složene mentalitete od 5+5 fluid filozofije, a odabrana formacija ide sa dva AMC-a iz razloga što fm playmakere na krilima koji ulaze u sredinu još uvijek shvaća prvenstveno kao krila, te se uvlačenje Inieste i Silve u sredinu dobije puno bliže njihovo ponašanje onom stvarnom. Kreativna sloboda se postavlja ručna prema igraču koji je na raspolaganju na kojoj poziciji.
Verzija 1(b) (4-2-1-2-1 Wide)
Nešto oprezniju varijantu sa Iniestom i Silvom na krilima Del Bosque je koristio protiv Italije jer si je htio osigurati defanzvivnu stabilnosti koji su ova dvojica pružila praćenjem protivničkih bekova, ali i iskoristiti Xavia kao direktnog markera na protivničkog playmakera. Osim protiv Italije za očekivati je da bi Del Bosque ovu verziju koristio i protiv ostalih jačih protivnika, bilo da imaju odlične bekove koji mogu stvoriti višak u obrani ili u situaciji kad se treba suočiti sa odličnim playmakerom u protivničkoj ekipi. Razlika su i uključeni kontranapadi, čime ova taktika nešto manje brine za posjed. Sve navedeno za 1(a) verziju vrijedi i ovdje.
Verzija 1(c) (4-2-1-2-1 Attack)
Del Bosque nikad nije izgledao previše uznemireno ako bi sa 0-0 otišao na poluvrijeme zato jer 0-0 ne odstupa previše od osnovnog plana. Obrambena momčad uvijek više trči od one koja kontrolira posjed, a kako minute prolaze igrači postaju umorniji, koncentracija im opada i baš tada, sredimo drugog poluvremena u igru ulazi plan B. U igru ulazi krilo koje će raširiti protivničku obranu, napadač koji će iskoristiti umor igrača - plan koji provjereno funkcionira. Ovdje se ne koriste gore spominjani shoutsi . Plan B je na snazi dok ne padne gol za vodstvo, tada se ide ponovno na jedan od dva gornja i kroz posjed oduzima bilo kakva šansa protivnika za izjednačenjem.
